Svjetlosne promjene

Glazbene emisije
 
Početna stranica
 
Kazalo
 

 

Engleski izraz cue označava trenutak prijelaza iz jedne svjetlosne situacije u drugu, trenutak svjetlosne promjene. Nakon što je promjena izvršena nastupa cue state, statična svjetlosna situacija, i očekuje se trenutak kada treba nastupiti slijedeći cue.

Izraz potječe iz kazališta, dok je u filmu nepoznat. Promjene svjetla u filmu najčešće su ograničene na paljenje i gašenje prilikom ulaska glumaca u prostoriju, nestanke struje i slično. Dešavaju se u jednom kadru, nakon čega slijedi niz kadrova snimanih pod novim svjetlosnim uvjetima. Nema potrebe za unaprijedno pripremanje brojnih svjetlosnih promjena i njihovo pohranjivanje u memoriji regulatora.

Kazališna predstava i izravni televizijski prijenos imaju brojne zajedničke značajke koje televiziju udaljavaju od inače srodnog medija filma i približavaju kazalištu. To je u prvom redu izvedba pred publikom, koja zahtjeva da svjetlo za čitavu predstavu odnosno emisiju bude pripremljeno unaprijed. Svi reflektori moraju biti postavljeni i usmjereni, sve svjetlosne situacije i ugođaji moraju biti isprogramirani, kako bi se predstava, odnosno izravni prijenos, odvijalii bez zastoja.

Uloga svjetlosnih promjena u kazalištu i televiziji je vizualno odvajanje dijelova priredbe (poput pretapanja ili zatamnjenja u filmu), prilagodba svjetla sadržaju i ugođaju prizora i usmjeravanje pažnje gledalaca.

U glazbenim emisijama, kao i u koncertnoj rasvjeti, promjena svjetla je dio audiovizualnog doživljaja u kojem svjetlo prati glazbene promjene, stvarajući vizualne atrakcije u skladu s glazbom.


  Planiranje i izvođenje svjetlosnih promjena

 

Planiranje svjetlosnih promjena započinje u fazi upoznavanja sa sadržajem emisije. Čitajući scenarij, gledajući probe i slušajući glazbu dizajner svjetla traži trenutke koji zahtjevaju promjenu svjetla. Promjena svjetla nije sama sebi svrha. Razlog za promjenu treba doći iz zbivanja na sceni. To može biti ulazak ili izlazak izvođača, događaj koji treba posebno naglasiti, izrazita glazbena promjena. Emisije u kojima svjetlo ne prati promjene sadržaja izgledati će monotono, dok će nemotivirane promjene nepotrebno odvlačiti pažnju gledatelja od glavnog sadržaja emisije.

Promjene se kreiraju u fazi programiranja. Nalaze se najbolja rješenja za svaku situaciju i isprobavaju prijelazi među njima. Gledalac treba osjetiti svjetlosnu promjenu. Nedovoljno izražena promjena promašuje cilj i može djelovati kao greška.

U izvođenju svjetlosnih promjena može sudjelovati nekoliko programera za regulatorima i operateri spotova za pratnju. Oni moraju precizno znati trenutke kada trebaju izvesti promjenu, i djelovati poput uigranog orkestra. Zbog toga svaki cue treba imati svoj znak poznat svim učesnicima: to može biti neki događaj na sceni, tekst koji izgovara izvođač, glazbeni akcenat i sl.

Suvremeni regulatori rasvjete omogućavaju pamćenje velikog broja svjetlosnih situacija i njihovo pozivanje. U dobro pripremljenoj emisiji svaka promjena svjetla je zapisana u scenariju i pod istim rednim brojem zapamćena u memoriji regulatora. Izvođenje tako pripremljenih promjena je jednostavan proces sa malom vjerojatnosti pogreške.


  Primjer prvi: koncert ansambla Lado

Gledajući probe dizajner svjetla pravi bilješke o sadržaju priredbe. Posebno obraća pažnju na broj izvođača, njihov raspored na sceni i glazbeni ugođaj.

Na temelju bilješki sastavlja konačnu cue listu koja sadrži upute za programera na regulatoru i operatere spotova za pratnju.


Na tlocrtu pozornice ucrtava područja koja je potrebno odvojeno osvijetliti kako bi se svjetlo prilagodilo sadržaju scene. Ukoliko su izvođači grupirani na nekom dijelu pozornice, nije potrebno osvjetljivati čitavu pozornicu. Na taj način svjetlo može pratiti zbivanja na sceni.

Svakom tako definiranom području dizajner svjetla daje neko ime koje zatim koristi u komunikaciji sa električarima i programerima.


Na slikama vidimo neka od tih područja, nazvana šestorke, veliki full, orkestar sredina i gore desno. Nazivi su proizvoljni, ali na neki način određuju cilj svake od navedenih svjetlosnih pozicija.

U kombinaciji sa različitim bojama pozadine, ove svjetlosne pozicije stvaraju osnovu za izvođenje svjetlosnih promjena koje će pratiti promjene u glazbenom i scenskom sadržaju priredbe.

 


  Primjer drugi: Lidija Bajuk na Porinu '98

 

Pjesma Zora djevojka priča priču koja počinje noću kada djevojci udvara Mjesec, a završava izlaskom Sunca koje preotima Mjesecu djevojčinu naklonost.

Svjetlosne promjene u ovom primjeru prate tekst pjesme. Slika desno prikazuje listu glazbenih promjena koje je dizajner svjetla uočio slušajući pjesmu.


Na početku pjesme pozornica je osvijetljena tamno plavom bojom koja asocira noć. Pjevačica je u mraku. Spot kojim je osvijetljena pali se na njene prve riječi koje glase

Robinja sam mrkle noći ...


Slijedi refren koji pjevačica pjeva za oktavu više. Plava boja kojom je osvijetljena pozornica postaje svjetlija. Refren počinje riječima:

Daruje mi alem-kopče ...


Drugi vokalni dio, pred početak drugog refrena, završava riječima:

... al' u meni zora rudi.

Dijelovi scene mijenjaju boju iz plave boje noći u crvenu boju zore.


Treći vokalni dio, nakon drugog refrena, počinje riječima:

... hajd' u kolo, Sunce zove ...

Hladni tonovi noći prepuštaju mjesto toplim tonovima Sunca.


Treći vokalni dio, pred početak trećeg i posljednjeg refrena, završava riječima:

... Sunce i ja smo u krugu ...

Scaneri, do tada mirni, podižu se u zrak, a boja prelazi u žutu.


  Uloga pozadine u svjetlosnim promjenama

  Svjetlosne promjene u pjesmi Lidije Bajuk smo promatrali na primjerima totala što je i najbolje, jer su u totalu promjene najuočljivije. Rjedak je, međutim, slučaj da redatelj sve bitne svjetlosne promjene snimi u totalu, što je djelomično i razlog da smo baš ovu pjesmu odabrali kao primjer planiranja i izvođenja svjetlosnih promjena.


 

Znatno češće će u trenutku svjetlosne promjene redatelj snimati blizi plan izvođača, ili će baš tada prijeći sa šireg na krupniji plan, jer i on osjeća da je potrebno naglasiti glazbenu promjenu.

Kao što vidimo na ovim slikama, lice pjevačice je uvijek osvijetljeno na isti način, jer pjesma ne daje povoda za promjenu načina osvjetljivanja lica. Ukoliko želimo da promjene svjetla budu vidljive i u bližim planovima, moramo posebnu pažnju obratiti dijelu pozadine neposredno iza izvođača.


  Koncert grupe Pink Floyd

 

Koncerti grupe Pink Floyd, dizajnera svjetla Marca Brickmana, predstavljaju jedan od vrhunaca primjene automatskih reflektora. Scenografija, izrađena po njegovoj zamisli kako bi omogućila rasvjeti da što više dođe do izražaja, tokom dva i pol sata dugog koncerta neprekidno mijenja izgled, uvijek u skladu s glazbom.



 
Nastavak:
  Rasvjetna tijela

Glazbene emisije
 
Početna stranica
 
Kazalo